CEFTA je sporazum o slobodnoj trgovini koji Crnu Goru povezuje sa susjedima na Zapadnom Balkanu i Moldavijom. Roba koja ispunjava pravila porijekla prelazi granicu bez carine, ali carinske formalnosti, dokazi o porijeklu i PDV ostaju obaveza izvoznika.
CEFTA je Srednjoevropski sporazum o slobodnoj trgovini u kojem Crna Gora učestvuje zajedno sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Moldavijom, Sjevernom Makedonijom i Srbijom. Sporazum ukida carine na većinu industrijskih i poljoprivrednih proizvoda među članicama i uređuje pravila o porijeklu, tehničkim barijerama i zaštiti konkurencije.
Za firmu iz Crne Gore to znači da prodaja u Srbiju, Bosnu ili Sjevernu Makedoniju nije izvoz u klasičnom smislu daleke zemlje, ali jeste izvoz u carinskom i poreskom smislu: roba prelazi carinsku liniju, prijavljuje se i prati dokumentima. Tržište je malo po broju stanovnika, ali pristup je jednostavan zbog jezika i navika.
Sporazum se razvija kroz dopunske odluke, na primjer o olakšavanju trgovine i priznavanju dokumenata. Zato se pravila ne uče jednom za svagda; prije većeg ugovora provjerite stanje kod carinske uprave ili špeditera.
Preferencijalni tretman, odnosno nulta carina, odnosi se samo na robu koja ima porijeklo iz zone, što je određeno pravilima o porijeklu. Roba koja je samo prepakovana ili minimalno obrađena ne mora ispuniti uslov. Zato proizvođač treba da zna iz čega je proizvod napravljen i gdje je koji dio nabavljen.
Porijeklo se dokazuje propisanim dokumentom, a način izdavanja i ovjere određuje carinska uprava. Dokument se podnosi uvozniku, koji ga predaje carini zemlje uvoza. Nedostatak ili greška u njemu znači da se carina obračunava kao da sporazuma nema.
Praktično, vodite uz svaku pošiljku spisak: račun, otpremnicu, dokaz o porijeklu i carinsku deklaraciju. Taj komplet kupac zahtijeva, a carina traži pri naknadnoj kontroli, koja može doći i nakon više mjeseci.
Primjer: crnogorska pekara izvozi pekarske proizvode u Bosnu. Brašno je kupljeno iz uvoza, a proizvod se peče i pakuje u Crnoj Gori. Da li proizvod ima porijeklo zone, zavisi od pravila za tu grupu proizvoda: koliko je vrijednosti dodato i da li se mijenja tarifni broj. Ovakvo pitanje rješava se prije prvog ugovora, a ne na granici.
I bez carine, roba se prijavljuje: izvozna carinska prijava prati svaku pošiljku koja napušta Crnu Goru. Većina firmi povjerava taj posao špediteru ili carinskom zastupniku, koji ima ovlašćenje i znanje, ali odgovornost za tačnost podataka ostaje kod izvoznika.
Izvoz robe je oslobođen PDV-a uz uslov da postoje dokazi da je roba stvarno izvezena. Račun bez PDV-a bez izvozne dokumentacije Poreska uprava može tretirati kao oporezivu isporuku, pa porez plaća izvoznik iz sopstvene marže.
Uvoz iz zemalja CEFTA tretira se na granici: PDV se plaća pri uvozu, osim ako propisi određuju drugačije. Izračun ukupne cijene robe za kupca treba da uključi troškove transporta, špedicije i taksi, a ne samo cijenu iz fakture.
Špediter treba da zna tačan tarifni broj, vrijednost robe, porijeklo i uslove isporuke. Ako pošaljete nepotpune podatke, carinska prijava se popunjava po pretpostavkama, a posljedice snosi izvoznik. Pošaljite špediteru fakturu, otpremnicu i dokaz o porijeklu odjednom, prije utovara.
Faktura za kupca u regionu pravi se u dogovorenoj valuti, uz navođenje podataka kupca, uslova isporuke i poziva na ugovor. Euro je najpraktičniji jer je valuta Crne Gore i često i ugovorna valuta u regionu, a sve druge valute dodaju kursni rizik koji neko mora preuzeti.
Rok plaćanja i način plaćanja dogovaraju se unaprijed. Neki kupci traže avansno plaćanje za prvu isporuku, a drugi garanciju banke; za ponovljene isporuke može se dogovoriti odloženo plaćanje, uz jasnu odredbu o kamati.
Čuvajte dokumentaciju svakog izvoza zajedno sa fakturom. U 4invoices.net možete pripremati PDF fakture i čuvati ih u arhivi, a evidenciju izvoznih isporuka, otpremnica i ugovora držati u 4softerp.net. Proizvodi ne podnose carinske prijave i ne povezuju se sa carinskim sistemom.
Kod prvih isporuka vrijedi dogovoriti ko snosi rizik oštećenja ili kašnjenja robe, i u kom trenutku vlasništvo prelazi na kupca. Uslovi isporuke u ugovoru određuju i ko plaća prevoz, osiguranje i uvozne dažbine, što direktno utiče na konačnu cijenu koju kupac vidi.
Najveći rizik u regionalnoj trgovini nije carina, nego naplata. Kupac koji kasni tri mjeseca sa plaćanjem može da ugrozi likvidnost male firme, a sudski spor u drugoj državi traje i košta. Zato procijenite kupca prije prve isporuke i ugovorite sredstvo obezbjeđenja.
Drugi rizik su razlike u propisima: tehnički zahtjevi za proizvod, označavanje, sanitarni i fitosanitarni uslovi, i dozvole za posebne grupe robe. Prije slanja prve pošiljke provjerite uslove uvoza u zemlji kupca.
Treći je kursni i bankarski rizik: nalozi prema nekim državama mogu trajati duže, a provizije se razlikuju. Pitajte svoju banku o načinu i roku plaćanja za svaku državu sa kojom radite.
Neke države u regionu zahtijevaju dodatne dozvole za određene proizvode, kao što su hrana, lijekovi, građevinski materijal ili oprema pod pritiskom. Dozvola se traži na strani uvoznika, ali izvoznik treba da dostavi tehničku dokumentaciju. Dogovorite to u ugovoru, jer pošiljka bez dozvole stoji na granici i skladištenje se plaća po danu.
Odaberite jedno tržište i jedan proizvod, pa za njih napravite kompletan proces: ponuda, ugovor, isporuka, dokumenta, naplata. Poslije prve uspješne pošiljke proces se kopira na ostala tržišta, uz prilagođavanje dokumentacije.
Razgovarajte sa špediterom prije ugovora, a ne poslije. Špediter zna koji dokazi se traže na kojoj granici i može da procijeni vrijeme isporuke, što utiče na cijenu koju ponudite.
Za prvu godinu vodite jednostavnu tabelu izvoza: kupac, pošiljka, vrijednost, datum plaćanja, dokumenta. Poslije godinu dana vidjećete koja su tržišta isplativa, a koja troše više vremena nego što donose.
Dobro je voditi i listu neuspjelih ili usporenih isporuka sa uzrokom: dokument koji je nedostajao, kasno dostavljen račun, nejasan tarifni broj. Poslije nekoliko mjeseci lista pokazuje gdje se vrijeme gubi, pa popravljate proces tamo.
Za svaku regionalnu isporuku skupljam račune, otpremnice i dokaze o porijeklu iz različitih mjesta.
Fakture pripremate u 4invoices.net, a ugovore i dokumentaciju isporuka držite u evidenciji 4softerp.net; carinske prijave ne podnosi ni jedan modul.
Kupci u regionu traže dokumenta na više jezika i u različitim formatima.
Jednu uniformnu PDF fakturu u euru šaljete svim kupcima; prevod i carinska dokumenta pripremate sa špediterom.
Pored Crne Gore, članice su Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija i Srbija. Sporazum ukida carine na većinu proizvoda koji ispunjavaju pravila porijekla. Spisak članica i uslove povremeno dopunjuju odluke tijela sporazuma, pa aktuelno stanje potvrdite kod carinske uprave ili ministarstva nadležnog za trgovinu. Neke od ovih država imaju i druge sporazume sa EU, što može uticati na uslove.
Ne. Nula carina važi za robu koja ima porijeklo iz zone prema pravilima porijekla, uz propisan dokaz. Roba koja je samo prepakovana ili prošla minimalnu obradu možda ne ispunjava uslov. Određene osjetljive grupe proizvoda imaju posebne režime, pa kod njih provjerite carinsku tarifu. Zato porijeklo dokazujte za svaku pošiljku posebno.
Da. Roba koja napušta Crnu Goru podliježe izvoznoj carinskoj prijavi bez obzira na sporazum, a izvoz bez PDV-a uslovljen je dokazom da je roba izvezena. Većina firmi koristi špeditera ili carinskog zastupnika. Odgovornost za tačnost podataka u prijavi i računu ostaje na izvozniku. Ona se podnosi u skladu sa carinskim propisima i obično je posao špeditera.
Potrebni su fakturisanje u skladu sa propisima o PDV-u i dokazi da je roba izvezena, prije svega izvozna carinska prijava i prevozna dokumenta. Bez njih Poreska uprava može račun tretirati kao oporezivu isporuku. Dokaze čuvajte uz fakturu, a postupak u slučaju sumnje provjerite sa knjigovođom. Račun će knjigovođa provjeriti i protiv dokumentacije o izvozu.
Ne. Proizvod priprema PDF fakture i čuva ih u arhivi, a carinske prijave ne podnosi i nije povezan sa carinskim sistemom Crne Gore. Carinsku prijavu radi špediter ili carinski zastupnik, a fakturu i dokaz o porijeklu prilažete u skladu sa zahtjevima carine. Prijavu priprema špediter na osnovu fakture i drugih dokumenata.
Carinska dokumentacija se priprema kod nadležnih organa.
